melted - Lost In The Middle

Opis bloga: Melted i njegova razmišljanja o životu i pogled na isti opisano iz malo ironije i sarkazma.

31.05.2005.

Glavom o zid...

Hm... nekako mi je najteže uvijek bilo početi pisati o nečemu... kako reći stvari koje želim, a da one pri tome ne izgube na snazi i smislu u onom konceptu u kom ja to doživljavam...

Nekako sam do sad imao osjećaj da moja sreća mora biti vidljiva drugim ljudima da bih se osjećao kompletno srećnim... Znate ono: upoznate nekog, smuvate se i zajedno ste... i onda slijede faze upoznavanja s društvom te osobe i upoznavanje nje s tvojim...

Mislim, to mi je prije bio nekako logičan slijed, nekog ko ti u tom momentu znači upoznati s drugim ljudima iz tvog života... ali rijetko sam se pitao za razlog što to činim(o)?!

Sad sam u vezi već preko mjesec dana, moram priznati da je bilo stvari i perioda kad jednostavno pomisliš da to nije to... naučen prijašnjim posrtanjima i udaranjima glavom o zid, ovaj put sam izostavio sve stvari kojima sam nekada težio: olako otvvaranje i omogućavanje tom nekom koga smatraš "spešl" da zaviri u sve kutke tvog života... očekivanje "evrlasting" ljubavi i ostalih romantičnih bljuvotina...

Danas, imam nešto što mi se dopada... vjerujem da to nije ona iskonska ljubav (dođe to vremenom), ali po prvi put to izgleda kako treba, po prvi put imam punu pažnju dok govorim i ne brinem se da li trebam pojednostaviti stvari tj. prilagoditi ih proporcionalno s IQ-om osobe s kojom sam...

Svega 3-4 osobe znaju da sam u vezi i tako mi odgovara... dani paradiranja i mahanja s vezom nekome ispred nosa su gotovi... kad se svjetla ugase, kad ostanemo sami u tišini sobe, zar moram nekom opisivati koliko se dobro osjećam, da bih se dobro osjećao?

Naravno da ne! Sada stvarno ne...

24.05.2005.

Biciklizam - egzibicionicam...

Jutros vučem svoje anoreksično dupe na posao, naravno ponovo kasnim bar 3 minuta... u prolazu uvijek moram proći pored nekog kvazi biciklističkog kluba... ma neko ispod prosječno smeće od rupe...

Tipovi u helankama na biciklu, anoreksija na kvadrat, gore nego kod mene: svaka se koska vidi! Utegnuti pokušaj Boga da od andola načini guzu, a s prednje strane paketić visi... fuj! Nisam siguran da je to prva stvar koju želim vidjeti ujutro... zapravo mislim da to nije slika koju želim vidjeti uopšte!

Ne znam, možda se neko pali na anorek-biciklizam, ja lično ne! I zaboga, ako je neko od vas biciklista, izonanišite se dobro prije nabijanja na sic od bajca, jer niko ne želi da vas gleda u poluerektivnom stanju dok se samozadovoljavate silaskom niz stepenište!

23.05.2005.

Moja luda pisma...

Hej sreco, dobila sam tvoj mail...Vidim da se ludo provodis na poslu.....Ja strebacim matis vec danima....Junski rok se priblizava...kao sto vidish...matematika mi zadaje puno posla...mogla bih da nabavim i nesto za grlo jer svaki moj susret sa nemilim zadacima pretvara se u visoko strucnu debatu.

Znas ono, glasovi se podizu, misljenja sudaraju. Samo sto u ovom slucaju moji zadaci mudro cute, a ja mogu da pariram vatrogasnoj sireni...i eto gushobolje :)...sada mi je glas u onom promuklom regionu kada zvucim kao Batic...Osim matisa tu su i drugi ispiti koje treba poloziti tako da sad smisljam strategiju kako sve postici ...a kada se nervozi prikljuci i visak energije i
navala adrenalina, onda me ukucani zovu Tornado U Najavi.......srecom,moji su vec u toj meri oguglali na moje teatralno kukanje pred ispite, da me cak pomalo baca u depresiju cinjenica da su toliko navikli na ovakve prizore da ih mrzi chak i da zure...:(...u stvari..ne znam cime bi vise privukla paznju svojih roditelja...znam da bi tatu ubilo samo da se udam za Tomu Nikolica, a za mamu...pa verovatno da se udam za Dzeja...i to ne toliko sto je chokoladni i sto je pevac, vec sto pored njega, na stiklama, mogu da prodjem kao malo niza osmatracnica...znam da ne smeju da se zale...ja uvek kazem:

"Kada sam se rodila, ja sam odmah lepo gledala svoja posla ...lezala sam tamo sa drugim bebama i nije mi bilo lose... nisu morali da me uzmu i dovedu kuci... ja priznajem, posle sam piskila i kakila u gace,ali sve iz protesta i nade da cu toliko da se usmrdim da ce da me vrate u bolnicu..svako ko bi dosao u kucu prvo bi dobio stipaljku za nos, a onda kucne papuce ...plakala sam za svaki zub koji mi je rastao, a oni su to protumacili kao predispoziciju i ambiciju da cu postati operska pevacica jer mi je raspon glasnih zica u to vreme bio odgovarajuci (to ce pored mojih roditelja potvrditi i komsije)...i nista...vremenom je meni dosadilo da sabotiram i miniram celu tu stvar sa roditeljima i ...nekako smo se navikli jedno na druge...na kraju krajeva i ne bih mogla dozivotno da lezim na odeljenju za majku i dete kao novorodjence..."

...znas...spavala bih sa shlemom samo da znam da mi ovakve gluposti nece padati na pamet dok spavam...

Puno te pozdravljam.....

Pisi mi....

17.05.2005.

Lice prošlosti

[u]17/05/05
još te čekam[/u]Mi u suštini nikad nismo bili dobri... Znali smo se preko nekih ljudi, družili se s istim osobama, ali to je bilo sve. Dva svijeta - najblaže rečeno. Najveći dio naših, kao dobrih odnosa se svodio na meni jedno veoma drago biće, koje je njemu bilo manje više sav svijet... njegov brat, pogotovo nakon gubitka majke i svega što dolazi kroz period nakon...

Bilo je to zanimljivo biće, bar pet godina mlađe od nas ostalih iz stare klape. Uvijek je bio tu kao oličenje smotanosti i dječije otkačenosti. Jedan od onih očitih primjera ”potkožne bolesti”, ljudi koji ti se vremenom uvuku pod kožu, a da toga ni ne postaneš svjestan dok se to ne dogodi...

Davno sam se odselio iz starog naselja, zadnje što sam čuo da je njegov brat, tokom srednje škole morao na pretrage, valjda je bio bolestan... vremenom, ispostavilo se da je imao rak... Hemoterapija i pokušaj borbe protiv raka su pravili pravu dramu u toj porodici...

Prvo je došao gubitak kose, lagano nestajanje zdrave boje i dobijanje onog ”mrtvačkog” blijedog lica, gubitak jedne noge i planina očaja porodice - ali on se nije predavao. Ponekad bi se čuli telefonom... nikad nismo bili posebno bliski, ali uvijek je i meni i njemu bilo drago popričati o nečemu što nikom živom nije bitno, ali eto...

Čuo sam da je rekao da bi želio da me vidi da se ispričamo, par dana nakon toga sam čuo da je otišao... ja nisam baš neki vjernik. Moj pojam vjere se ne uklapa ni u jedan od kalupa hrišćanstvaili islama ili bilo čeg drugog - ali znam da ima nešto iza. Nadam se da je sad sa majkom u Raju, Dženetu, Velikim pašnjacima... gdje god to bilo...

Sjedim u autobusu za Banja Luku... i on je tu. Pogledamo se ispod oka, pozdravimo u prolazu... Autobus se zaustavlja, izlazim... nemamo šta da kažemo jedan drugom - jedina spona našeg poznanstva je otišla na, nadam se, bolju stranu...

04.05.2005.

Vodič kroz cimerski (su)život...

[u]03.05.2005.god
jos si tamo[/u]Znate i sami kako to ide... Preseljenje zbog posla ili eventualno studiranja vam uvijek omogući da upoznate zanimljive ljude ili još bolje upoznate one s kojima se znate vječnost ili dvije. To je veoma drag i zanimljiv način života...

Pa da ne trčimo pred rudu sa zaključcima, već da vam navedem one stvari koje mene uvijek uspiju razveseliti u tom cimerskom periodu "razduševljenja" i hedonizma:

Napad na frižider
Ovo je jedna od mojih najomiljenijih, znate ono kad se vratite umorni u stan, mrtvi gladni i mrzovoljni. Taman dođete i shvatite da su ta draga bića nešto skuhala - otvorite lonac kad tamo dvije do tri kašike supice i izobilje mogućnosti za pranje suđa, jer ste ipak vi - poslednji jeli!

Hljeb naš nasušni...
Uz malo sreće, ako živite s više cimera, imaćete priliku da se tu nađe bar još jedna iole normalna persona pa da se zajedno učestalo bavite nabavkom i opskrbom hrane za ostatak ukućana, ali don't worry - bar će vam ostaviti lovu u te svrhe!

Čišćenje iliti blagosloveno neznanje
U periodu od nekoliko mjeseci poželjno je da se neko od ukućana angažuje na spremanju kuće. Da ne bi stvarali bespotrebnu gužvu samoincijativno se nametnite kao glavna ličnost za tu ulogu... žutica, kolera, sars... šta god - samo spriječite epidemiju.

Kada & tuš kabina
Ukoliko želite da se udobno osjećate u kupaoni, zbavite sebi neke veoma sexy ribarske čizme da možete slobodno zakoračiti u kadu i bezbrižno plutati u dlakama s predjela glave, nogu, ruku, leđa... mislim da ću se ipak zaustaviti na leđima...

Zabrane i taboo teme
Što se tiče zabrana, uz malo sreće vi ćete biti pušač, a cimeri nepušači te će se jedni vid pušenja svoditi na pušenje u laboratorijskim uslovima ili eventualno slobodno pušenje - u slučaju da pušite njima!

Spirit Libero
Znate onaj osjećaj prisnosti među ljudima koji se vremenom javi? Svi mi mrzimo sramežljivost tako da je slobodno ponašanje i više nego poželjno! Ako nekom od cimera smrde noge ili nešto drugo, ako neko voli da onaniše pod tušem ili ako nekom od cimera ispadne jaje iz boxerica (ili jajnik iz tangi!) - zanemarite to! Sve je to na račun međusobne prisnosti i bolje povezanosti s ukućanima.

Međutim, ako baš ne budete imali sreće - nikad nećete biti u mogućnosti iskusiti čari gore navedene, jer neki ljudi jednostavno nisu rođeni pod srećnom zvijezdom. Ti nesrećnici osuđeni na vječnu pažnju cimera koji se brinu o svojim dlakama, pranju suđa će umrijeti u neznanju... Vjerujem da ćete uživati u životu s cimerima ako budete imali sreće... jednostavno neke od ovih stvari bez tako izgrađenih individua nikad ne bi spoznali, stoga - zahvaljujte im se na tome kad god ste u mogućnosti!

ps. Svaka sličnost među ljudima s kojima živim i koji su ovdje opisani je čista slučajnost ;)

03.05.2005.

Huršiš!

[u]03.05.05. god.
Sjetiš li me se?[/u]Odavno već ne pišem... Daleko od toga da nemam u čemu, već se počinju dešavati stvari koje stvarno znaju da me našu daljnju priču pa jednostavno ne pišem... Zašto? Evo sad ću reći...

U nekom prošlom životu, postojao je jedan Melted... I taj Melted se jednom ono baš, baš zaljubio i ušao u vezu koja jednostavno nije funkcionisala... I u jednom od pokušaja da spasi tu faking vezu iz prošlog života on se preseli u drugi grad...

Ali za našu daljnju priču taj dio Melyjevog života nije toliko bitan... samo ću spomenuti da taj pokušaj nije uspio i da je njegov naum, apso-lutno-ne-nad-jebljivo savršeno propao! Ono što nas zanima jeste još jedan detalj da se on nekada davno dopisivao s jednom personom koja se nalazila u gradu gdje se on preseli, ali da su vremenom izgubili sve kontakt i da sve osta samo mrtvo slovo na hard disku :)

Nakon nekog vremena od njegovog sablaznog preseljenja iz razloga "Ž" kategorije, ponovo mu se javi priviđenje prošlog fucking života, persona iz e-maila. I tako njemu ta persona ispostavlja gomilu pitanja koja je mogla sa postavi samo neka dobro obavještena osoba... I biješe e-mail i e-mail bi u/od persone koja znade sve: razloge preseljenja, kad se i gdje se kreće i u kom društvu... i zabrinu se Melly. Zapita se: "Ko me to ogovara iz društva?"

I smanji on pisanje bloga, i ograniči on informacije iz svog života ljudima oko sebe... i shvati da su preko ljudi informacije odlazile: neki ljudi baš nemaju života - te žive tuđe!

ps. Fah(g)ina: pazi da mi ne naletiš jednom...

<< 05/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


U komšiluku:

Net klikeraj:


BROJAČ POSJETA
34768

Powered by Blogger.ba